Okupljanje i druženje Brljičana

Preko sedamdeset brljičana i njihovih prijatelja dočekali su zoru u nedjelju jutro pored groblja u Brljici gdje se održavalo „Okupljanje i druženje Brljičana i prijatelja Brljice“. Zvaničan dio ceremonije otpočeo je u subotu u 18 h, polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na spomeniku „Žrtava rata i poraća“,  što su učinili članovi uprave Zavičajne udruge Brljica, a još u jutarnjim satima visoko na jarbolu vijorila se hrvatska zastava.

Poslije polaganja vijenaca otpočela je Sv. Misa u groblju pored crkve za sve pokojne brljičane, pred više od dvijesto duša koju je govorio don Aleksandar Boras. U svojoj nadahnutoj propovijedi don Aco se osvrnuo na Brljicu i brljičane spominjući osobe i obitelji koje su po njegovu mišljenju zaslužile da se spomenu. Nije izostavio da pomene i sve majke koje su gotovo u nemogućim uvjetima odgajale  svoju mnogobrojnu  djecu, kao ni brljičane koji ostaviše kosti diljem svijeta, bilo kao žrtve rata ili kao iseljenici.

Na kraju Sv. Mise predstavnik udruge Branko Boras – Brankić obratio se nazočnima, pozdravio ih i zahvalio se svima na dolasku u Brljicu. Posebno je pozdravio načelnika Općine Ljubuški Nevenka Barbarića i istakao njegov doprinos u poboljšanju infrastrukture u Brljici i poboljšanju uvjeta življenja samim brljičanima što su svi nazočni pozdravili dugotrajnim aplauzom. Istakao je program i ciljeve Zavičajne udruge Brljica koja je i organizirala ovo okupljanje i druženje. Posebno se zahvalio don Aci na njegovu pristanku da održi Sv. misu imajući na umu da je don Aco najstariji brljičanin jer je već od 1. VIII uplovio u devedesetu godinu.

Na kraju je pozvao sve nazočne na plato ispred groblja da se nastavi druženje uz domijenak i razgledanje panoa koje je postavila udruga.

Druženje su uveličali i Ministar unutarnjih poslova ZHŽ Zdravko Boras-Brada, predsjednik MZ Vitina Jozo Jurič, kao i neki zastupnici u Županijskoj Skupštini ZHŽ-e.  Kasnije su se pridružili i Vitinski župnik kao i Humački gvardijan.

Bogata trpeza plijenila je i one koji baš nisu skloni jelu, ali sve je zadivila prva ponuda, hladne smokve i rakija lozovača. Uštipci kruh ispod sača, sir iz mijeha, pršut i ostale vrste jela, raznovrsni kolači, zadovoljili su i najprobirljivije. Možda je tome najveći razlog što  je to sve od srca i s ljubavi urađeno. Slobodno se može reći da nije bilo obitelji u Brljici koja nije učestvovala i unijela nešto u kombi kad je oko 15 sati prošao Brljicom kako se brljičanke nebi mučile da same nose svoje prinose do groblja.

Gužva se stvarala i oko panoa. Svi su pokušali pronaći nekoga od svojih predaka na starim fotografijama koje su bile izložene. Bila su tu dva panoa s fotografijama Brljičana. Prvi pano sa slikama do 1945. god. Drugi pano sa slikama do 1964.god. Interesantno je bilo pogledati i jednu fotografiju na kojoj je pet generacija. Interesantan je bio prikaz sedam generacija zaredom fotografijom a deset tekstualno. Na trećem panou prikazana su dva rodoslovlja brljičkih Borasa i to rodoslovlje Mate Borasa i Kate Bandur i Vida Borasa i Pere Šimović.

Rasvjetu koju namontira Grga Brkić s ekipom dobro je došla da se veselje produži duboko u noć kada i otpoče najveseliji dio večeri. Ganga i bećarac, kolo, razigrana djeca, sve je to punilo dušu starijih koji su to posmatrali prisjećajući se svojih mladenačkih dana. Pojedini gangaši dobili su i aplauz ali najveći aplauz pobrao je desetogodišnji Marko Markičin kada se prihvatio gusala i odguslio jednu pjesmu.

Gostiju i  iseljenih Brljičana bilo je iz daleke Kanade, Engleske, Njemačke, Zagreba, Makarske, Metkovića i iz mnogi mjesta BiH. Prema osmjehu i izrečenim riječima svi su bili više nego zadovoljni i obećali su svoj ponovni dolazak slijedeće godine u drugu subotu u mjesecu kolovozu kada su domaćini obećali ponovno okupljanje i druženje Brljičana.