Zvonko Vukojević, rodom iz malog mjesta Graba pored Ljubuškog, kao profesionalni vozač prošao je pola Europe od 1974. godine otkad se bavi prijevozom. Međutim, osim tog posla Zvonko kaže da mu je sudbina namijenila još jednu ulogu. Naime, nekoliko puta zaredom pronašao je izgubljene stvari kao što su novac, zlato, dokumenti ili ključevi koje uredno vrati svojim vlasnicima. Iako mu je većina njih nudila nagrade svakakvih vrsta, pa čak i novac u vrijednosti vraćenih stvari, Zvonko nikad nije uzeo ništa.
Urođena osobina
“Dovoljna mi je njihova riječ ‘hvala’ i njihovo gostoprimstvo nakon što im vratim stvari”, kazuje Zvonko, prisjećajući se kako je jedne prilike, negdje oko Božića, u Ljubuškom pronašao 5000 maraka ispred nekadašnje Splitske banke.
“Novac sam odnio u banku gdje su uredno vraćeni vlasniku, a nagradu nisam želio jer mi to nije potrebno. U Nevesinju sam jednoj gospođi pronašao torbu s dokumentima, ključevima i novcem koju sam također vratio. Upoznao sam tada cijelu obitelj koja mi se zahvalila gostoprimstvom nakon čega smo ostali i dobri prijatelji te smo i dalje u kontaktu”, priča Zvonko koji je prije dva dana na parkiralištu ispred Robota u Mostaru pronašao novčanik i sve dokumente Mostarca koji živi, po svemu sudeći, u Frankfurtu. “Evo, upravo ću mu danas poštom poslati što sam pronašao. Ostavit ću mu i svoju adresu samo da znam je li to sigurno dobio, a nikakva nagrada mi nije potrebna”, kaže pošteni pronalazač Zvonko iz Ljubuškog.
Zvonko nam je istaknuo kako misli da mu je ova osobina pronalaska stvari čak i urođena jer mu je i majka u više navrata bila pronalazač izgubljenih stvari koje je uvijek pošteno vratila vlasniku. I žena mu pronalazač
“Čak je i moja žena u Njemačkoj jednom prilikom dok je radila na kasi u jednom trgovačkom centru pronašla veću svotu novca. Ja sam takav da moram vratiti tuđe i nikad nisam ni poželio ništa zadržati za sebe, čak štoviše, ne mogu mirno spavati dok ne vratim to što sam pronašao”, rekao je Zvonko. Kroz ove nesvakidašnje primjere u ovim iznimno teškim vremenima kada kriminal sve više uzima maha, a poštenje se cijeni kao vrlina, kroz ovakve primjere možemo se uvjeriti kako još uvijek ima ljudi kojima je tuđa stvar svetinja, a njihovo poštenje na prvom mjestu.
