Udbini sinovi: Izvješće VOS-a o Živku Budimiru

Objavljujemo dio izvješća iz 1997. godine koje je klasificirano „Strogo povjerljivo“ a nakon iščitavanja istoga bit će vam jasno zbog čega.
PREDMET: Živko Budimir, general- pukovnik, saznanja
Živko Budimir zvani “Dojanović”, rođen 20.11.1962. godine u Viru, općina Posušje.

Živko Budimir je završio srednju vojnu školu, radio u Mostaru na areodromu “Ortiješ” na mjestu elektrotehničar a mlaznih aviona “Jastreb”, “Galeb”. JNA napušta 1988. godine. Razlozi nepoznati, a navodno je izbačen, a o tome najbolje zna xxxxxxxxx xxxxxxx, sadašnji djelatnik 11. mješovite zrakoplovne eskadrile. Ljubitelj je “dobre kapljice”, a da ne bude nogiran sredio mu stric Ante Budimir, bivši istaknuti političar i član CK SKJ. Nakon toga isti odlazi u Osijek, gdje radi u kombinatu “Belišće” kao vozač viljuškara.

General Ž. Budimir sklon je lažima i aferama, a jedna je od tih kada je rekao sestri od generala Šantića da je on živ i kako će sa istim uskoro popiti kavu i kako će mu biti drago upoznati se s njim.

Na početku rata uključuje se u postrojbe Civilne zaštite, a nakon toga prelazi u 5. brigadu HV-a, logistiku. Godine 1992. sa postrojbom dolazi u Orašje, gdje je obnašao dužnost pom. zap. bojne za PD(Propagandnu djelatnost).
Stric Živka Budimira ,Ante Budimir, rođen 1935. godine u Viru, općina Posušje, Jugosloven, oženjen Ivankom Petric iz Posušja s kojom ima dvoje djece. Sa 18 godina isti je postao SKOJ-evac, završio učiteljsku školu i bio direktor škole u Prisoju. Godine 1969. kupuje odbornike po selima i postaje predsjednik općine Posušje, da bi 1972. godine nakon MAS-pok. otišao u Sarajevo u CK ( Centralni komitet ), gdje je obnašao niz odgovornih funkcija među kojima je i predsjednik sindikata. Posebno je bio aktivan 1970-ih godina u Posušju zabranivši nastup Vice Vukova. Nakon pisanja 7 posuških intelektualaca Papi glede hercegovačkog slučaja, on je svu sedmoricu prozvao ustašama i izjavio: “S ustašama se ne može živjeti!”, nakon čega je otišao u CK za vjerska pitanja.

Stric Živka Budimira ,Božo Budimir, rođen 6.5.1925. godine u Viru, općina Posušje, po zanimanju profesor sociologije, umirovljenik, oženjen Dragicom Budimir rođenom Bakula s kojom ima dvoje djece: Željka i Jagodu, poslije 2. svj. rata bio je politički vrlo aktivan, odbornik je u SO ( Skupštini općine ) Posušje, član SKJ, oficir OZNE, poslije odlazi u Mostar na dužnost direktora radničkog univerziteta, zatim odlazi u socijalistički savez u Sarajevo – u okolini u kojoj živi ne uživa ugled, glavni kreator posuške politike poslije 2. svj. rata, s prebivalištem u Neumu, ul.. Mimoza 148.

Iz službenog životopisa:
Završio je Zrakoplovno tehničku vojnu školu u Rajlovcu 1981.godine, a Ratnu školu OS RH ,,Ban Josip Jelačić” je završio 2000.godine. Kao aktivna vojna osoba nije bio stranački opredijeljen. Članom SKJ bio je od 1979. do 1984. godine, kada je istupio iz SKJ kao aktivni pripadnik tadašnje JNA. Sudionik je Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj od 1991.godine, a pripadnik HVO-a od 1993.godine. Tijekom karijere je obnašao visoke vojne dužnosti: – Načelnik stožera i Zapovjedništva Združenog stožera VF BiH od travnja 1994. do srpnja 1995. godine. – Načelnik Glavnog stožera HVO-a od studenog 1995. do rujna 1997. godine – Dozapovjednik i načelnik stožera zajedničkog zapovjedništva VF BiH od rujna 1997. do siječanja 1999. godine. – Umirovljeni je general- pukovnik HVO-a i general bojnik HV-a.    

Hrvatina Živko
Prema podatcima iz službenog dopisa VOS-a, životopis druga Živka je falcifikat. Naravno dopis obiluje i mnogim ‘pikanterijama’, od kojih se svakom normalnom građaninu zavrti u glavi znajući na kojoj je funkciji. Sama njegova naobrazba najbolje govori o kakvom se ‘intelektualcu’ radi, a ‘domoljublje’ i ‘hrvatstvo’ netreba ni spominjati. Sva saznanja o njemu i sličnima, VOS i SIS HVO-a je marljivo bilježio, naravno uz sve potpune provjere koje su pisane za potrebe HV-a i HVO-a. Ovdje se radi o nekoliko desetaka tisuća obavještajnih dokumenata, pa samo možete pretpostaviti šta se sve krije u njima, odnosno kakve se tajne kriju od javnosti. Kada i kako će netko dobiti sa njima ”šamarčinu”, ovisi o situaciji, a čini se da bi nekima uskoro moglo ”zazvoniti”.

Jedino šta autori provjera, dopisa, bilješki, izvješća i ostaloga, kao i struktura kadra od povjerenja, nisu mislili na mogućnost da ono šta su predali ‘Zagrebu’, još netko posjeduje, za slučaj da se pojave ‘hrvatine’ poput druga Živka. Interesantno je da su ‘autori’, barem većina njih, zbrinuti na jaslama Hrvatske, a neki od njih su još uvijek aktivni u HV-u zbog ‘zasluga’ iz BiH.

Kada se usporede i analiziraju obavještajni dokumenti VOS-a i SIS-a HVO-a, SNS-a, FOSS-a, obavještajne službe Armije BiH, VP-e HVO, MUP BiH, HVO-HR HB, tada se dobje prava slika rata i događaja, koja se nimalo ne uklapa u ono šta ovce čitaju u ‘demokratskim’ medijima ili slušaju od ‘domoljubnih’ političara.

Upravo zbog istine o ratu, pošteni branitelji moraju javno prozvati lažne branitelje i invalide, koji stvaraju krivu sliku povijesti. U svemu ovome, najzaslužniji su ‘domoljubi’ u partijskom čelništvu svih Hrvata, koji su časne heroje rata polali u kazamate, da sebi osiguraju fotelje i lagodan život.