Kolumne

Davno su prošla vremena u kojima su bolesne ljude izopćavali iz društva, ismijavali te bježali od njih kao vrag od tamjana. Nažalost, i u 21. stoljeću imamo primjere ljudi koji svojim zatucanim ponašanjem i stavom odaju znakove davno prošlih vremena.
Roditelji 14-godišnjaka oboljelog od leukemije dugo su ga  skrivali prekasno shvativši greške u svom ponašanju.

Najdraža epizoda Prosjaka i sinova mi je oduvijek bila ona kad je došao Jo Amerikanac u svoje rodno selo, ”da svoje nest, gnizdo savije”. On je tada doista mogao birati djevojku koju će oženiti. Mlad kao rosa u podne, sa svojih 50 nježnih godina, mogao je bez problema oženiti djevojku od 18. Ne znam zašto se upravo Joa Amerikanca sjetim svaki put kad dođe cirkus u naš mali grad, odnosno kad auslanderi posjete rodni kraj.

Prije par dana službeno je započela nova akademska godina na mostarskom Sveučilištu. Uz ove „stare“ u Mostar će se sliti mase novih, neznanih, lica koja će vjerojatno i uskoro nekima postati hit. Jedni će dobro započeti sa fakultetskim obvezama, redovno će učiti i truditi se kako bi svoju „misiju“ uspješno priveli kraju.

Njegov jedan i pol mandat, na kojega je on toliko ponosan, obilježilo je razbijanje dviju spomen-ploča u stilu vukodlaka (dok zora još nije zarudjela ni pijevci zakukurikali), eliminacija “nacionalista” iz stranke i iz javnog života, zadržavanje Račanovih i Mesićevih kadrova, koalicija sa SDSS-om uz nevjerojatne ustupke srpskoj manjini, trofejni lov Ante Gotovine i Branimira Glavaša, podjela Hrvata u BiH…

Na trusnom području, kakvo je ovo naše, gdje se ratovi izmjenjuju ciklički i gdje su ljudi kroz povijest trpjeli velike patnje, idealne su okolnosti za uzdizanje pojedinaca ili interesnih skupina, koji smatraju da su toliko zaslužni za narod da taj isti narod mogu varati i njime manipulirati dokle ih volja. Jednom stečene povlastice čvrsto se drže rukama, brane se po svaku cijenu, ne birajući sredstva.

Nelogična je ravnodušnost medija prema izborima u BiH, kao da ondje ne žive Hrvati, kao da to nije najveće hrvatsko izvorno tržište, kao da je sasvim svejedno tko će biti na vlasti pa čak i dobro upućeni (koji obično imaju stav o svemu i svačemu) nemaju pojma što se to događa u BiH. Na dan izbora, u vodećim domaćim medijima, imali smo tek šture agencijske informacije, kao da je riječ o izborima u Kazahstanu.

Uvriježeno je mišljenje da djevojke prestanu birati nakon 28. godine. Krivo! Krivo! Tada se najviše bira, jer je žena zrelija. Tada žena ne želi mangupa, motore, pivo. Želi ono pravo, ali nažalost, tetke i strine često takve djevojke ubiju u pojam onom pričom o Badnjaku ili sličnim obiteljskim okupljanjima.

Izbori su prošli, ali političke se strasti još uvijek nisu smirile. Stariji kažu da je ova 2010.godina jednaka onoj iz 1946., barem što se politike tiče. Možda je to i istina, jer niti od 1990. godine do danas nije bilo više grubosti i prljavosti u političkom sukobu hrvatskih stranaka.
Silnice među strankama sada su se vratile u unutarstranačke vode.

Ležeći u sobi, u mraku, oslobođen svih „čuda“ tehnike po glavi mi se motaju religiozne teme. Ne znam zašto, ali nekako uvijek kada sam oslobođen svakojakih problema i problemčića ljudskoga života vjera mi upada u glavu. Je li to zbog toga što je zapostavljena u mom svakodnevnom životu, vjerojatno da.
Uvijek sam si utvarao da sam religiozan, da sam jedan od većih vjernika u selu, gradu…

Vjerujem da se 4. listopada mnogima urezao u dugotrajno pamćenje! Posebno građanima Širokog Brijega i ljudima koji su bili na Pecari tog teškog dana za naš, maleni hrvatski gradić. Sarajevsko ‘hordanje’, pucnjevi, razbijenje i naposljetku sirene hitne pomoći zauvijek su se urezali u moje, a vjerujem i u pamćenje svih stanovnika Pecare.